Program KRENIMO ZAJEDNO

Admin Primjeri dobre prakse

Središnji dio programa ‘Krenimo zajedno’ koji se do sada provodi u OŠ Orehovica, OŠ dr. Ivana Novaka i PŠ Držimurec-Strelec iz Međimurja te OŠ Vladimira Vidrića iz Kutine, OŠ Huga Badalića iz Slavonskog Broda i OŠ braća Bobetko i PŠ Hrastelnica iz Siska, je set radionica ‘Poticajno roditeljstvo’ namijenjenih roditeljima djece predškolske dobi. Same radionice za cilj imaju ukazati roditeljima na aktivnosti i igre koje mogu igrati zajedno s djecom, u svakodnevnim i planiranim aktivnostima, kako bi kod njih razvijali predčitačke i predmatematičke vještine i vještine predpisanja. Same radionice nisu posebno namijenjene siromašnim obiteljima ili onima iz drugih ranjivih grupa, već su dobrodošle svim roditeljima koji sa svojom djecom žele provoditi vrijeme u neformalnim aktivnostima koje su istovremeno poticajne. Ipak, zbog svoje jednostavnosti, ove su radionice primjerene i onim roditeljima koji su nepismeni ili koji kod kuće nemaju puno slikovnica ili kupljenih igračaka i društvenih igara za djecu. Sa svake radionice svaki roditelj kući ode s tiskanim materijalom od kojeg vrlo lako kod kuće sa svojim djetetom izradi igru koju će zajedno igrati, a dijete istovremeno razvijati nove vještine. Jednom mjesečno kući nose slikovnicu kojoj se djeca izuzetno vesele. Na samoj radionici roditelji isprobavaju igru ili uče kako čitati slikovnice svojoj djeci. Ukoliko su na radionici prisutna i djeca (što ovisi o samoj organizaciji radionica), roditelji igraju igru sa svojom i s drugom djecom i roditeljima. Kroz osnaživanje roditelja za podršku djeci u razvoju predmatematičkih i predčitačkih vještina, kao i s materijalima za učenje i slikovnicama, obogaćuje se okruženje za učenje u svakom domu predškolca.

“Imam već četvero djece – što bih ja tu mogla naučiti? Ali naučila sam tako puno. Učiš i provodiš korisno vrijeme sa svojim djetetom.”

majka

Radionice su prilika za međusobnu razmjenu iskustava među roditeljima pa postaje manje važno kojeg su roditelji porijekla ili imovinskog statusa. Kao roditelji svi međusobno prepoznajemo više međusobnih sličnosti nego razlika pa ove radionice pridonose integraciji Roma u širu zajednicu i društvo.

“Uvijek je bilo predrasuda u našoj zajednici između Roma i Hrvata, kao ‘naši i vaši’. Ove radionice su nam pomogle da ih premostimo, jer smo bili zajedno. To bi imalo isti efekt i na druge ljude kad bi sudjelovali.”

roditelj

Same radionice rezultiraju razbijanjem straha i/ili nelagode roditelja od škole, pa se u školi počinju osjećati dobrodošlima, a suradnja između škole i roditelja jača. Budući da mnogi roditelji već imaju djecu školske dobi, ta se suradnja ne odnosi samo na učiteljicu prvog razreda nego na sve učitelje.

”Znala sam da je ova učiteljica (nap. Voditeljica radionica) dobra učiteljica jer je ona bila učiteljica i mojem starijem djetetu, ali sad znam i da je jako dobra osoba.”

majka iz Slavonskog Broda koja je sudjelovala na radionicama

“Sad smo uspostavili jedan drugi tip komunikacije s roditeljima. Ovdje je bilo ravnopravno. I čini mi se da je taj odnos puno bolji nego prije, jednostavno smo počeli graditi drugo. “

voditelj, Orehovica

 

Kako bi se ovi navedeni ciljevi doista i ostvarili, prije samih aktivnosti za roditelje i djecu potrebno je provesti edukaciju učitelja. Priprema se sastoji od edukacije za društvenu pravdu u koju nije uključeno samo osoblje škola i vrtića koje provodi radionice za roditelje (i djecu), već cjelokupno osoblje institucija kao i predstavnici drugih institucija, općinskih ili gradskih vlasti i roditelja. Cilj ove edukacije je suočavanje s predrasudama i stereotipima te razvijanje odgojno-obrazovnih institucija u kojima se osmišljavaju dodatne akcije i aktivnosti za najranjivije skupine djece. Ova se edukacija zove ‘Živjeti različitosti’ i u kasnijom evaluacijama sudionici je spominju kao prijelomni korak u promjeni pristupa prema roditeljima općenito, a posebno prema onima iz najranjivijih skupina.

”Mi smo nekad bešćutni prema djeci: ‘Nemate domaću zadaću’ ili ‘Nemate svoje materijale’ i onda otvaramo novu ranu na već postojećoj. To je razlog zašto pogotovo volim ovu edukaciju, jer stvarno nam je pomogla promijeniti stavove i osloboditi nas predrasuda u našem radu s djecom.”

učitelj

”Kroz sudjelovanje u ovom programu izgradili smo i bolju suradnju s našim vrtićima. Imam mnogo jasniju sliku o tome kako škola i vrtić mogu surađivati. Mislim da smo i poboljšali i suradnju s centrima za socijalnu skrb.”

ravnateljica škole koja je sudjelovala u programu

 

Dodatno, svi se djelatnici škola educiraju iz područja razvijanja partnerstva s obiteljima kako bi svi prepoznali novi motivaciju za suradnju kod roditelja polaznika radionica. Nakon toga oni koji žele postati voditelji radionica sudjeluju na trodnevnom treningu za voditelje. Voditelji radionica uglavnom su učitelji te, ukoliko je to moguće, odgajatelji, čime se promovira olakšana tranzicija djece iz vrtića (ukoliko su uključeni u vrtić) u školu. Suradnja odgajatelja i učitelja pridonosi zajedničkom razumijevanju međusobnih očekivanja od djece te osmišljavaju aktivnosti za djecu i preporuka za roditelje koji su u skladu s razvojnom dobi svakog pojedinog djeteta. Nakon samog početka radionica za roditelje, voditelji nikad nisu prepušteni sami sebi, već se za njih redovito organizira mentorska podrška.

Od 2012. godine do danas program se kontinuirano provodi u većini zajednica u kojima je započeo, a u mnogim zajednicama bio je i pokretač promjena u pristupu roditeljima i obiteljima iz ranjivih grupa.

Radionice su utjecale na roditelje na način da su ih osnažile za njihovu roditeljsku ulogu kroz odgojne teme te su im osvijestile da kroz jednostavne stvari u životu mogu naučiti svoje dijete novim znanjima. Roditelji su upoznali učiteljice i stvorili odnos s njima i na taj način poboljšali međusobni odnos, uvažavanje i povjerenje.

Kod roditelja smo primijetili povećanje samopouzdanja i spoznaju o njihovoj ulozi u odgoju i obrazovanju djeteta. Povećan je dolazak roditelja na roditeljske sastanke te je stvorena komunikacija vezana za učenje i pisanje domaćih zadaća.

I mi kao voditelji doživjeli smo promjene te smo ostali kompetentniji, senzibilniji, kreativniji, informiraniji i ambiciozniji. To znači da smo stekli nove vještine; shvatili smo način i uvjete života te potrebe naših učenika; naučili smo koristiti nove materijale i tehnike rada, a time dobili i nove ideje, te smo si postavili nove ciljeve.

Poučeni iskustvom rada u ove dvije godine, veselimo se nastavku provedbe projekta i novim izazovima i sljedeće pedagoške godine.